Geotekstili su materijali visoke zatezne čvrstoće, dok je tlo materijal male vlačne čvrstoće. Kombinacija tla i geosintetika povećava sposobnost izdržavanja opterećenja. Stupanj poboljšanja čvrstoće ovisi i o snazi geosintetskog materijala i o trenju između geosintetskog materijala i tla. Razumno dodavanje zateznog materijala (geotekstil) u tlo može promijeniti distribuciju naprezanja u tlu i ograničiti bočnu deformaciju tla, poboljšavajući tako stabilnost strukture. Prema podacima, postoje tri različita oblika ojačanja geotekstila: (1) Vrsta dijafragme: javlja se kod polaganja geotekstila na površini tla za privremene ceste; (2) Vrsta smicanja: događa se u tijelu tla Kad sila, geotekstil i sučelje tla stvaraju izravno djelovanje šišanja; (3) tip sidrenja: geotekstil obavija tlo i kada sila djeluje na povlačenje geotekstila. Ključ je otpornost na trenje i međusobni zahvat između geotekstila i dodirne površine tla. Stoga se performanse geotekstila moraju simulirati u stvarnoj situaciji (pomoću stvarnog tla u projektu) za izravno smicanje i povlačenje testova za određivanje trenja i ugriza. Općenito se koriste za projekte temeljene na pojačanju, mogu se upotrijebiti tkani geotekstili, geo-rešetke, geotehnički pojasevi itd.
Hidrauličke performanse geotekstila također su važno svojstvo interakcije tla i geotekstila, uglavnom: efektivne veličine pora i koeficijenta propusnosti geotekstila.
